Šećerna bolest predstavlja značajan izazov za modernu medicinu i povezana je s povećanim rizikom od moždanog udara, srčanog udara, kroničnog oštećenja bubrega i oštećenja krvnih žila u mrežnici, što može dovesti do gubitka vida. Među različitim oblicima šećerne bolesti, najčešći je tip 2, koji se javlja kod 90 posto oboljelih. Ovaj poremećaj metabolizma ugljikohidrata uzrokuje narušenu funkciju gušterače i/ili smanjenu osjetljivost stanica na inzulin, poznatu kao inzulinska rezistencija.
Inzulinska rezistencija predstavlja metabolički poremećaj koji se često razvija prije nego što se pojavi šećerna bolest. Ovaj poremećaj otežava stanicama učinkovito iskorištavanje inzulina, što rezultira povećanjem razine šećera u krvi. Dijagnoza inzulinske rezistencije obično se postavlja putem testiranja razine glukoze u krvi ili inzulina u krvi. Osobe s inzulinskom rezistencijom često pokazuju i druge faktore rizika za srčane bolesti, kao što su visoke razine triglicerida i niska razina “dobrog” HDL kolesterola.
Inzulinska rezistencija može dovesti do različitih komplikacija, uključujući razvoj dijabetesa tipa 2 i povećani rizik od srčanih bolesti. Identificiranje i kontroliranje faktora rizika za srčane bolesti, poput visokih razina lipida u krvi, ključno je za upravljanje inzulinskom rezistencijom i očuvanje zdravlja srca.
Inzulinska rezistencija označava stanje u kojem tijelo postaje manje osjetljivo na inzulin, hormon koji regulira razinu šećera u krvi. To može dovesti do raznih simptoma i povećati rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Ovdje su neki simptomi inzulinske rezistencije:
- Povećana razina šećera u krvi: Visoka razina šećera u krvi (hiperglikemija) ključan je znak inzulinske rezistencije. Tijelo ne reagira učinkovito na inzulin, što dovodi do potrebe za višim razinama inzulina kako bi se smanjila razina šećera u krvi
- Porast tjelesne mase: Mnogi ljudi s inzulinskom rezistencijom imaju problema s kontrolom tjelesne težine, uključujući povećanje težine, posebno u trbušnom području
- Visok krvni tlak: Inzulinska rezistencija može pridonijeti povišenju krvnog tlaka, što je čest faktor rizika za srčane bolesti
- Visoke razine triglicerida: Osobe s inzulinskom rezistencijom često imaju visoke razine triglicerida, što također može povećati rizik od srčanih problema
- Niska razina HDL kolesterola: Inzulinska rezistencija može smanjiti razinu “dobrog” HDL kolesterola u krvi, što također predstavlja faktor rizika za srčane bolesti
- Umor i slaba energija: Osjećaj umora i iscrpljenosti može biti simptom inzulinske rezistencije jer stanice ne dobivaju dovoljno energije iz šećera u krvi
- Polikistični jajnici (PCOS): Kod žena, inzulinska rezistencija može biti povezana sa sindromom policističnih jajnika (PCOS), što može uzrokovati nepravilne menstruacije, povećanje tjelesne mase i druge reproduktivne probleme
- Problemi s kožom: Povećana razina inzulina može utjecati na kožu i izazvati akne ili tamne mrlje na koži.
Važno je napomenuti da inzulinska rezistencija može biti prisutna i bez vidljivih simptoma, stoga je važno redovito pratiti razine šećera u krvi i konzultirati se s liječnikom ako postoji sumnja na inzulinsku rezistenciju ili druge metaboličke probleme. Rano prepoznavanje i upravljanje inzulinskom rezistencijom mogu pomoći u sprečavanju razvoja dijabetesa tipa 2 i smanjenju rizika od komplikacija povezanih s ovim stanjem.
Što je crna akantoza?
Crna akantoza (acanthosis nigricans) je dermatološki simptom koji se može pojaviti kod osoba s inzulinskom rezistencijom. Ovaj simptom karakterizira tamna, grubo zadebljala koža s crnim ili smeđim mrljama, obično na pregibima kože poput vrata, pazuha, prepona i ispod dojki.
Crna akantoza nastaje zbog povećane proizvodnje melanina u stanicama kože, što rezultira tamnim pigmentacijama. Povećana proizvodnja melanina obično je povezana s visokim razinama inzulina u krvi, što je karakteristično za inzulinsku rezistenciju.
Kako spriječiti inzulinsku rezistenciju
Važno je napomenuti da inzulinska rezistencija može biti reverzibilna. Osobe mogu vratiti svoje metaboličke parametre u normalu ako se pridržavaju zdravih prehrambenih i životnih navika. Uključivanje umjerene tjelesne aktivnosti, održavanje optimalne tjelesne mase, pravilna prehrana koja uključuje hranu bogatu vlaknima, integralnim žitaricama i povrćem, smanjenje stresa te konzultacije s liječnikom o mogućem uvođenju lijekova koji poboljšavaju inzulinsku osjetljivost su ključni koraci u borbi protiv inzulinske rezistencije. Promjene u prehrani i načinu života trebaju biti trajne kako bi se očuvali postignuti rezultati.
